Ova web – stranica je osmišljena kao centralno mjesto za informiranje o pravu na izbor u kontekstu reproduktivnih i seksualnih prava. U svjetlu neokonzervativnih nastojanja da se i natruhe slobodnog društva zatru u samom startu, odlučile smo izraditi web-stranicu koja bi prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na abortus olakšala cijeli proces. Ne promoviramo abortus, već prakticiranje prava na izbor.
Smatramo da se pitanje izbora ne može opravdavati “slobodom religijskog uvjerenja” i da prava na slobodne i autonomne odluke o vlastitom tijelu, kao i reproduktivnom životu trebaju biti donesene individualno, bez obzira na pitanje dominantne religije i njezinih postulata.
Radi važnosti stvaranja oaze za informiranje o pravima navest ćemo nekoliko temeljnih događaja koji su “uzdrmali” javnu sferu, a tiču se dokidanje prava na izbor, prenosimo dio istraživanja CESI i Zagreb Pride-a “Siva zona” – pitanje abortusa u Republici Hrvatskoj:
„Otvaranje tabu pitanja“, odnosno, usmjeravanje javne pažnje na pitanja zakonski reguliranog pobačaja intenzivira se 2014. godine, kada u siječnju Obiteljska stranka organizira okrugli stol na temu „Abortus – pravo ili zločin protiv čovječnosti?“, dok sljedeći mjesec Hrvatska radiotelevizija prikazuje dokumentarni film o pitanju abortusa pod nazivom „Bijela kuga“. Zatim, u ožujku i travnju Centar za nerođeni život Betlehem provodi molitvenu akciju „40 dana za život“ (prvotno pokrenutu 2004. u SAD-u) s ciljem „prestanka pobačaja“ u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice u Zagrebu, dok Petra Tišljarić, jedna od koordinatorica, komentira: „Mi smo molitvena inicijativa i naš angažman tu staje. Ako ovime nekoga potaknemo na daljnju akciju, na pokretanje referenduma – dapače“ (Trbušić, 2014).
Naposljetku, u svibnju Centar za obnovu kulture i Vigilare organiziraju predavanje Lile Rose, ekstremne „anti-choice“ aktivistkinje iz SAD-a, koja sama izjavljuje da je u RH došla da „pridonese stvaranju jačeg pro-life pokreta“ te da su potrebne „promjene u zakonodavstvu i ograničavanje abortusa“ (Fabrio, 2014). Njene izjave o legitimnom medicinskom pobačaju nastoje manipulirati i zastrašivati koristeći diskurse „kršenja ljudskih prava djece“, „nasljeđa komunizma“ te „žena koje plaču, povraćaju i krvare zbog traume abortusa“ (Fabrio, 2014). Tehnika zastrašivanja osnova je i javnih akcija „protiv ubijanja nerođene djece“ koje je u prvoj polovici lipnja u Splitu provela Hrvatska udruga Benedikt, gdje su građankama i građanima dijeljeni letci i materijali s eksplicitnim fotografijama (Marinić, 2014). Stratešku organiziranost ovih inicijativa potvrđuju završne riječi Bartulice i Batarela prilikom zatvaranja „festivala progresivne kulture“, kada izjavljuju „kako je 2014. godina borbe za život i početak rasprave o pravu na život“ (Narod.hr, 2014).”
Aktualna je anti-choice međunarodna ekumenska molitvena inicijativa za nerođeni život “40 dana za život”. Skupine vjernika bdiju ispred bolnica u Splitu, Sisku, Osijeku, Vinkovcima i Zagrebu i mole za “nerođene”. Prema vlč. Velimiru Martinoviću, cilj je: Želimo baš tu neposredno, gdje se dešavaju ti pobačaji, moliti da Gospodin i Duh Sveti uđu u ove prostore i da se ne dešavaju pobačaji. Na upis novinarke nije li to uznemiravanje pacijenata i pacijentica, on odgovara: To nije uznemiravanje pacijenata jer smo za to dobili dozvolu. (izvor: Novi list, 1. listopad 2014. godine). Sapienti sat.
Uz konstantno prisutne ideje konzervativnih medija i anti-choice skupina o ispravnosti zabrane pobačaja, kroz priziv savjesti se ograničava pravo žene na ostvarivanje slobodne volje u odnosu na svoje tijelo. Hrvatski zavod za javno zdravstvo ne vodi statistiku o tome koliko se liječnika/ca u bolnicama pozvalo na priziv savjesti i odbija raditi pobačaje. Kako se evidencija vodi jedino na razini bolničke ustanove, a ravnatelji/ce ne ispunjavaju obvezu osiguravanja tima koji je spreman izvršiti pobačaj na zahtjev, događa se situacija da žene sa područja koje obuhvaća OB Hrvatski ponos – Knin, OB Našice, OB Nova Gradiška, OB Požega, KBC Split, OB Vinkovci, OB Zabok, KBC Zagreb, KB Sveti Duh nisu u mogućnosti ostvariti svoje pravo na izbor jer – u tim se ustanovama svi liječnici/e pozivaju na priziv savjesti i/ili je unutar ustanove dogovoreno da pobačaje ne rade.
“Nepoštenaj neposlušnost” ili priziv savjesti je legitiman način ograničavanja temeljnih sloboda na izbor, koje u kontekstu socijalne nejednakosti dolazi do rodne diskriminacije, kada žene iz nižih slojeva društva nisu u mogućnosti ostvariti svoje pravo i na taj način utjecati na tijek vlastitog života. Priziv savjesti kao instrument ograničavanja seksualnih i reproduktivnih prava se javlja, unazad dvije godine i u dva slučaja van konteksta izvršavanja pobačaja: prva se odnosila na slučaj ljekarne koja je odbila izdavanje kontracepcijskog sredstva propisanog liječničkim receptom. Drugi slučaj se je dogodio u KBC Split, kada je liječnica odbila propisati djevojci “tabletu za dan poslije”.
Uz činjenicu da radi opstruiranja zdravog razuma neokonzervativnih grupa u Hrvatskoj ne postoji sustavno obrazovanje o seksualnosti i reproduktivnim pravima, te mahnito korištenje prava na priziv savjesti, neupitna je važnost postojanja makar jedne web stranice na kojoj se može informirati o pravima te vrste. I to je jedan od načina za prakticiranje demokracije, nije li?
Komentari
comments
reno objasnio da je to rutinska procedura koju on radi svakodnevno već dvadeset godina te da ne ostavlja nikakve posljedice. Imala sam puno pitanja o samoj proceduri i na sve sam dobila odgovore koji su potvrdili moj stav da smo bespotrebno zaplašene konzervativnom propangadom. Jedna medicinska sestra iz ordinacije mi je čak rekla da su pobačaji prije petanestak godina kod nemalog broja žena bila glavna metoda kontracepcije. Naravno, doktor je morao izdati lažni nalaz u kojem je stajalo da je moja trudnoća otišla po krivu te da je morao izvršiti zahvat.