Svojedobno, u općoj bolnici u Kninu slučaj pozivanja na pravo priziva savjesti prouzrokovalo je određenu medijsku buku oko ionako osjetljiva pitanja koje je još uvijek tabu za većinu stanovništva Republike Hrvatske.
Iako su mediji priču odveli u krivom smjeru, originalni problem leži zapravo u tome što je zaposlenica, zdravstvena djelatnica, pravo na priziv savjesti trebala naglasiti pri sklapanja ugovora o radu, a ne nakon. Kako ističe predsjednik Hrvatske liječničke komore Hrvoje Minigo zdravstveni radnici navedeno pravo smiju iskoristiti samo ukoliko su prije potpisivanja ugovora o radu upozorili svog poslodavca da neki dio posla ne žele obavljati, pri čemu zdravstveni radnik prizivom ne smije štetiti pacijentu i dužan je osigurati drugog liječnika koji nema priziv. Opća bolnica u Kninu danas se izjašnjava da pobačaje ne vrši, upravo jer se svo osoblje poziva na priziv savjesti, već svoje pacijentice šalje u druge bolničke centre.
Zdravstvena djelatnica iz ovog konkretnog primjera praktična je vjernica za koju život počinje začećem, te nije htjela raditi protiv vlastitih uvjerenja. S obzirom da se Republika Hrvatska smatra sekularnom državom (iako u praksi ona to nije), nastaje situacija u kojoj postoji mogućnost s jedne strane povrede načela i morala zaposlenika koji se izjašnjavaju kao katolici, a s druge su strane osobito ugrožena prava žena koje se nalaze u situaciji da koriste pravo na pobačaj.
Slučaj kninske primalje, kako je u medijima nazvan primjer iz naslova, lakmus je test za analizu javnog mijenja što se tiče abortusa. Većina vjerskih i inih udruga podigla se na noge kako bi zaštitila kninsku primalju, koja je, uz indikativan naziv kninske bolnice, postala sinonim zaštite nerođene djece. Hrvatska biskupska konferencija i sisački biskup pozivaju se na Matejevo evanđelje (“Što god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili” (Mt 25,40) i kroiste ga kao glavni argument, citat koji je u kasnijim sličnim tekstovima i napisima postao lajt motiv. I dok zapravo mediji i udruge koje nastoje svojim djelovanjem postići da abortus postane ilegalan u Hrvatskoj vode prepirke i nadjačavaju se novinskim napisima u kojima ima sve više biblijskih citata (Biblija, magično izdanje o porodništvu), s uma je smetnuta kompleksnost situacije koja je još uvijek neregulirana.
Ustav republike Hrvatske u članku 40. kaže: “Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno i javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.”¹, što je jedan od najčešće korištenih argumenata kod protivnika prava na pobačaj, kao i u slučaju kninske bolnice.
Sljedeći, 41.članak, kaže:
Članak 41.
Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.
Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.²
Ustavom je, primjerice, zajamčeno pravo priziva savjesti pri služenju vojnog roka i/ili obavljanja vojnih dužnosti.
Članak 47.
Vojna obveza i obrana Republike Hrvatske dužnost je svih za to sposobnih državljana.
[NN 135/97., čl. 6., 15. 12. 1997.]
[NN 28/01., čl. 15., 28. 3. 2001.]
Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu
pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezane ispunjavati druge dužnosti određene zakonom.³
U skladu i s ranijespomenutim zakonskim odredbama pravo na priziv savjesti regulirano je kako Ustavom tako i nizom zakona iz područja zdravstva. Članak 20. Zakona o liječništvu (NN – 121/03 i 117/08) omogućava, u prvom redu liječnicima, zatim primaljama i drugom medicinskom osoblju da zbog etičkih, vjerskih ili moralnih nazora da se pozovu na pravo priziva savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. Liječnik mora pacijenta pravodobno izvijestiti o svojoj odluci te ga uputiti drugom liječniku iste struke, a o pozivu na priziv savjesti dužan je izvijestiti i svog nadređenog ili poslodavca.
(iz priopćenja za javnost pučkog pravobranitelja, preuzeto s: www.ombudsman.hr/index.php/hr/za-javnost/priopcenja/182-pravo-na-priziv-savjesti)
Hrvatska komora primalja reagirala je na novinske napise. S obzirom da se cijelo vrijeme brkaju zakonski okviri i osobna uvjerenja te biblijski citati, iz Komore su odlučili pojasniti situaciju, nakon čega se njihovo mišljenje više nije dobilo.
““Zadnjih dana u medijima se aktualiziralo pitanje priziva savjesti primalja zbog slučaja otkaza ugovora o radu primalji J.S. koja je, prema dostupnim informacijama, dana 14. lipnja 2013. odbila asistirati liječniku pri medicinskom zahvatu – namjernom prekidu trudnoće. Radi točnog informiranja javnosti Hrvatska komora primalja bi željela istaknuti da Zakon o primaljstvu (za razliku od Zakona o sestrinstvu i Zakona o liječništvu koji predviđaju mogućnost priziva savjesti za med. sestre i liječnike) ne predviđa mogućnost priziva savjesti za primalje. Međutim, on je predviđen u Etičkom kodeksu primalja. Ovdje svakako treba napomenuti i to da se Hrvatska komora primalja od svog osnutka bori i zalaže za to da se primaljama omogući priziv savjesti te je u više navrata od nadležnog ministarstva tražila njegovo uvođenje, prvi put 2010. godine, a posljednji put 23. travnja ove godine u sklopu prijedloga izmjena i dopuna Zakona o primaljstvu. Odgovor o ovom prijedlogu još nismo dobili od nadležnog ministarstva. ”
Atmosfera koja se stvorila nakon slučaja kninske bolnice dodatno se zakuhala kada je epidemnično ušla u svaku poru klerikalnog djelovanja. Spomenuta primalja nazivala se vezom Boga i čovjeka, na misnim slavljima njeno se ime slavilo dok su se istovremeno osuđivali zdravstveni djelatnici koji obavljaju / sudjeluju u abortusu, kao i žene koje se istom podvrgavaju. Nekolicina hrvatskih nadbiskupa na misnim slavljima komentirala je kako je riječ o borbi između dobra i zla, kninskoj primalji treba čestitati na ljudskom i kršćanskom ponosu, kako majke koje žele roditi djecu te ih podariti svojoj obitelji, Crkvi i domovini doživljavaju velike nevolje, te kako se protiv tih nevolja treba boriti rađanjem i odgojem djece, novim potomstvom i njegovim odgojem prema Božjim zapovijedima. S obzirom da je riječ o velikim misnima slavljima, u ovom slučaju u najvećim hrvatskim svetištima na jedan od najvećih kršćanskih blagdana – Velike Gospe, gdje se s temeljnim ženskim reproduktivnim pravima barata kao nečime o čemu može odlučivati šačica slučajnih prolaznika, redovito treba naglašavati sljedeće:
Hrvatska je po svom Ustavu sekularna država. Državne bi institucije trebale biti vjerski neutralne, a zakoni takve države ne bi smjeli počivati na vjerskim idejama već na potrebi zaštite jednakih prava i sloboda svih građana.
¹www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske
² Ibid.
³ Ibid.