POBAČAJ
Pobačaj ( prekid trudnoće, lat. abruptio gravidatis, abortus, pometnuće,) je izgon ili odstranjenje embrija/fetusa, plodovih ovoja i posteljice iz maternice, prije nego embrio/fetus postigne stupanj razvoja za samostalan život izvan tijela žene.
Kao medicinski pojam, pobačaj je klasificiran u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problem Svjetske zdravstvene organizacije ( MKB SZO, važeća 10.revizija iz 1992. godine) pod šiframa O00-O08 i naslovom Trudnoća završena pobačajem.
Prema procjenama SZO, od ukupno 210-250 000 000 trudnoća, pobačajem završava njih oko 80.000. Od toga su oko 40.000 000 spontani i oko 40.000 000 inducirani, izazvani pobačaji.
Prema preporukama Međunarodne statističke klasifikacije bolesti i pridruženih zdravstvenih problema Svjetske zdravstvene organizacije (ISC- 10) i Međunarodne federacije ginekologa i opstetričara FIGO iz 2001.godine, kao granična starost fetusa pri kojoj najčešće još ne može samostalno živjeti izvan maternice arbitrarno je postavljena na 22 tjedna od prvog dana ženine zadnje menstruacije (ŽZM) i težinu fetusa 500 g ili manje. Tada još nije započela proizvodnja surfaktanta u plućnim alveolama, pa fetus ne može uspostaviti funkciju disanja zraka iz atmosfere. Sve države se ne pridržavaju WHO standarda. Mnoge nacionalne statistike kao granicu uzimaju 28 tj.gestacije i težinu fetusa 1000 g ili manje g.
U Hrvatskoj je prihvaćena definicija SZO i FIGO, pa se od 2001. pobačaj definira kao prekid trudnoće prije navršenog 22.tj od ŽZM i/ili težina fetusa manje od 500 g. Neovisno o trajanju trudnoće i težini fetusa, ako plod po izlasku iz tijela majke pokazuje bilo kakve znakove života ( pokreti udova, disanje, kucanje srca, pulsiranje pupkovine ), registrira se kao živorođeno novorođenče. Prema navedenom kriteriju o postojanju bilo kojeg znaka života je 2014. u Hrvatskoj registrirano 3-je živorođene djece nošene manje do jednako 22 tj i težine manje do jednako 500 g, a sva su umrla u prvima danima nakon rođenja. Većina djece rođene s 23 i 24 tjedna gestacije ni danas ne preživljava niti uz najsofisticiranije mjere intenzivnog liječenja. Također su nezrela djeca vrlo male porođajne težine i skraćene gestacije u slučaju preživljavanja izložena značajnim rizicima neuroloških oštećenja, oštećenja vida i sluha i mentalne retardacije.
Ako je plod nošen dulje od 22 tjedna trudnoće i ima 500 g ili više porodne težine, a izašao je iz maternice bez ikakvih znakova života, registrira se kao mrtvorođenče. (Hrvatska koristi takvu definiciju, a neke državne statistike koriste kriterij 28 tjedana gestacije i 1000 grama porodne težine.)
Bez obzira na to je li riječ o spontanom ili izazvanom (induciranom) prekidu trudnoće, pobačaj se ne registrira u državnim maticama rođenih i umrlih, niti se iskazuje u ukupnom broju mrtvorođenih. Samo živorođena i mrtvorođena novorođenčad upisuju se u državne matice rođenih i umrlih.
Crkvene knjige također ne registriraju pobačaj.
Literatura:
Državni zavod za statistiku. Statistički ljetopis 2009, str 77
WHO. Neonatal and Perinatal Mortality, WHO, Geneve, 2006, str 6
http://apps.who.int/iris/bitstream/10665/43444/1/9241563206_eng.pdf
http://www.who.int/bulletin/volumes/86/6/07-043471/en/
14.Lopez AD, Ahmad OB, Guillot M, Inoue M, Ferguson BD, Salomon JA. Life tables for 191 countries
for 2000: data, methods, results [GPE discussion paper no. 40]. Geneva: WHO; 2001.
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2486783/pdf/bullwho00408-0035.pdf
Pobačaj prema trajanju trudnoće
Prema trajanju trudnoće u času pobačaja, pobačaj može biti rani (prije navršenog 12. tjedna od ZŽM, 10 tjedna od oplodnje) ili kasni (nakon navršenih 12 tjedana od ZŽM ili 10 tjedana od oplodnje). Gornja vremenska granica za kasni pobačaja različita je u raznim zakonodavstvima. Međutim, ponovno ističemo, svaki fetus koji nakon izlaska iz maternice pokazuje znakove života smatra se živorođenim novorođenčetom, neovisno o trajanju trudnoće i težini ploda. Neke statistike pokazuju da se između 80 i 90% izazvanih pobačaja vrši u prvom tromjesečju trudnoće, do 12. tjedna nakon zadnje ženine menstruacije (ZŽM) ili 10 tjedana od oplodnje. Oko 10-12 % induciranih pobačaja dešava se nakon navršenih 12 tjedna od ZŽM (3 mj), a oko 1- 1,5 % nakon 20 tjedana od ZŽM (5 mj). U Hrvatskoj o tome nemamo podataka.
Pobačaj prema nastanku
Prema nastanku pobačaj može biti spontani ili izazvani (inducirani). Kategorija kriminalni pobačaj različito je definirana, ovisno o zakonodavstvu pojedine države. U hrvatskom Kaznenom zakonu (NN ) kriminalni pobačaj je definiran člankom 97.- Protupravni prekid trudnoće, kao pobačaj izvršen protivno propisima o prekidu trudnoće (to je do danas važeći Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, NN 18/78 i 88/09 ) i pobačaj izvedenbez pristanka trudne žene.
Spontani pobačaj
Spontani pobačaj je prekid trudnoće do kojeg dolazi samo od sebe, nehotice, prije nego li je embrio/fetus sposoban za samostalan život izvan maternice ili jer se embrio/fetus prestao razvijati i umro u maternici. Prema hrvatskim propisima takvi prekidi trudnoće registriraju se u službenoj vitalnoj statistici ako su nastupili prije navršenog 22. tjedna embrionalnog razvoja i s težinom fetusa manjom ili jednakom 500g.
Prema kliničkim simptomima spontani pobačaj može biti prijeteći ( abortus imminens), započeti (abortus incipiens), u toku (abortus in tractu), potpuni (abortus completus) ili nepotpuni (abortus incomletus), te zadržani ili neostvareni (abortus retentus, missed abortion).
Učestalosti spontanih prekida trudnoće je visoka, pa se na svakih 100 oplođenih jajnih stanica rađa tek 10-20 djece sposobne za život izvan maternice Danas znamo da 15-20% svih dijagnosticiranih trudnoća završe spontanim pobačajem, najčešće u prvom tromjesečju trudnoće. Tome treba dodati gubitke iz tzv. predkliničkih trudnoća, kada zametak odumire prije ili u ranoj fazi implantacije (usađivanje u maternicu), što se dešava s 50-60% ranih embrija. Ove trudnoće i ovi spontani pobačaji najčešće uopće nisu dijagnosticirani, već se shvaćaju kao zakašnjela manstruacija.
Procjenjeno je da se u svijetu godišnje dogodi 37-50.000 000 spontanih pobačaja (od ukupno oko 210. 000 000 trudnoća u svijetu godišnje), najčešće u ranoj trudnoći.
Za Hrvatsku imamo podatke HZJZ (Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2014. godinu) o 1681-om spontanom pobačaju ( MKB O03) od 48.235 ukupno registriranih trudnoća i od svih ukupno registriranih 9.103 pobačaja ( 18,5% svih pobačaja) Međutim, u kategoriji nazvanoj missed abortion (MKB O02-O02.9), koja osim neostvarenog pobačaja ( MKB O02.1, missed abortion, abortus retentus) sadrži i kategorije ostali abnormalni produkti začeća (MKB O02), odumrlo jajašce i nehidatidozna (O02.0), i ostale specificirane (O02.8) i nespecificirane (MKB O02.9) abnormalne produkte začeća registrirano je još 3.804 pobačaja (41,8%). Kao ostali pobačaji izraženo je još 598 pobačaja (6,6%) šifriranih kao izvanmaterična trudnoća (O01), ostali pobačaji (O05) i nespecificirani pobačaji (O06). Ovi podaci se temelje se na prijavama iz zdravstvenih ustanova, ali ih mnogi smatraju nepouzdanim, jer nasuprot broju spontanih pobačaja (O03) i legalno induciranih pobačaja (O04) koji opadaju, broj ovih ostalih pobačaja neobjašnjeno raste. U zadnjih 20 godina (od 1994-2014.) udio tih pobačaja u ukupnom broju svih pobačaja porastao je s 11% na 48,4%, a da nikakvo stručno objašnjenje nije dano za tu pojavu. Zdravstvena služba bi se itekako trebala zainteresirati za pojavu tolikog porasta spontanog gubitka trudnoća (67% spontani prekidi trudnoće :
Zdravstvena služba bi se itekako trebala zainteresirati za pojavu tolikog porasta spontanog gubitka trudnoća (67% spontani prekidi trudnoće : 33% inducirani prekidi trudnoće) zbog ranog odumiranja ploda u maternici, abnormalnih produkata začeća, grozdastih i drugih mola, obamrlih jajašaca, vanmateričnih trudnoća…, tražiti uzroke i nalaziti rješenja
Literatura:
Kenedy TG Physiology of implantation. 10th Worl Congress on in vitro fertilisation and assisted
reproduction. Vancouver, Canada, 24-28 May, 1997,
Smart Y, Fraser I, Roberts T at all. Fertilisation and early pregnancy loss in healthy women attempting
conception. Clin Reprod Fertil 1(3): 177-84, 1982.)
Wilcox Aj, Baird DD, Weinberg CR. Time of implantation of the conceptus and loss of pregnancy. The
New Engl Jof Med 1999: 340 (23): 1796-9.
Sandra Kovačević. Abnormalni produkti začeća. Vaše zdravlje br 56, listopad 2007 )
http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/1232/
Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2014. godinu. Porodi u zdravstvenim ustanovama u
Hrvatskoj 2014. godine, str. 251-256
Izazvani pobačaji (inducirani, artificijelni, namjerni)
Izazvani pobačaj je medicinski postupak kojim se trudnoća prekida namjerno, ili izvođenjem kirurškog zahvata (kirurški pobačaj) ili primjenom farmaceutskih sredstava (medikamentozni pobačaj). Oba medicinska postupka koriste se i kod onih spontanih pobačaja kod kojih nije došlo do kompletnog pražnjenja maternice ( tzv. nepotpuni pobačaj-abortus incomletus), ili je mrtvi plod zadržan u maternici ( zadržani pobačaj-abortus retentus, missed abortion) ili u nekim drugimmedicinskim okolnostima vezanim uz patologiju trudnoće.
Gornje je definicija legalno induciranog pobačaja koji se izvodi u skladu sa zakonom, u zato opremljenim zdravstvenim ustanovama i od strane kvalificiranog medicinskog kadra. Šifre za legalni medicinski pobačaj u 10-oj Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i sličnih stanja su O04.0-O04.9.
Inducirani pobačaj može biti i ilegalan, tj. kriminalni pobačaj. Takav je u državama koje kriminaliziraju pobačaj, a u državama koje ga dopuštaju, kada je izvršen protivno važećim zakonskim odredbama. U naše doba, oko 25% stanovništva Zemlje živi u državama koje kažnjavaju pobačaj učinjen iz bilo kojeg razloga ili ga dopuštaju samo ako je trudnica u životnoj pogibelji. To su mahom neke države Afrike, Azije i Latinske Amerike. U takvim državama žene vrlo često pribjegavaju ilegalnom pobačaju ili tzv. abortivnom turizmu- putovanju u one zemlje gdje je pobačaj legalan.
Širom svijeta 1 od 5 trudnoća završi induciranim pobačajem. U brojkama, to znači da se godišnje namjerno prekine oko 40 000 000 od cca 210 000 000 trudnoća (podaci SZO za 2008.godinu).
Inducirani pobačaji izvode se najčešće radi prekida nenamjerne (neplanirane, neželjene) trudnoće, koja nastaje zbog izostanka primjene ili pogrešne primjene efikasne kontracepcije i zbog korištenja metoda planiranja začeća koje su nedovoljno učinkovite. Tome su pridruženi brojni socio-ekonomski razlozi zbog kojih trudnica odlučuje da ne može roditi i podizati dijete ( siromaštvo, prethodno rođena djeca, maloljetnost, prekid školovanja, prekid poslovne karijere, problemi s partnerom…)
Drugi razlozi za inducirani pobačaj su ugroženost života ili zdravlja trudnice, teška oštećenja ili bolesti ploda i trudnoća nastala kao posljedica kaznenih djela silovanja ili incesta.
Prema SZO, od 40 000 000 induciranih pobačaja u svijetu, polovica su sigurni a polovica nesigurni pobačaji ( više vidjeti u nastavku teksta, u Pobačaj i zdravlje žena ). Prema podacima HZJZ¸( (Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2014. godinu), u 2014. registrirano je u Hrvatskoj 3.020 legalno induciranih pobačaja, što je 33,2% od ukupnog broja pobačaja. Gotovo polovicu svih legalnih pobačaja imaju žene u dobi od 30-39 godina (1.453= 48,11%) koje već imaju djecu. U 2014. legalni pobačaj izvršen je kod 218 djevojčica i djevojaka u dobi
manje od 15 do 19 godina (nešto više od 7% svih legalnih pobačaja).
Medicinske metode pobačaja
Kirurški pobačaj
Kirurški pobačaj vrši se proširivanjem ušća maternice i odstranjivanjem produkata začeća (embrio/plodni ovoji, posteljica) iz šupljine maternice bilo posebnim instrumentom, kiretom (strugalicom), ili vakumskom aspiracijom. SZO kao kiruršku metodu izbora preporuča metodu vakumske aspiracije pomoću mehaničke ili električne pumpe za pobačaje do 12-14. tjedna od ZŽM. Za kasnije pobačaje preporuča se dilatacija ušća maternice i kiretaža.
Medikamentozni pobačaj
Medikamentozni pobačaj obavlja se primjenom farmaceutskih supstanci, najčešće mifepristona i prostaglandina misoprostola prema stručno propisanom protokolu. U medicinsku upotrebu ušao je 1988.godine u Francuskoj, gdje je i sintetiziran RU 468 – mifepristone (farmaceutska kompanija Roussel Uclaf u Parizu). Od 1992. koristi se u UK i Švedskoj, u SAD od 2000-te godine, a do danas u 40-tak zemalja svijeta. Od 2005. godine mifepriston i misoprostol nalaze se listi esencijalnih lijekova SZO. Do sada se medicinski pobačaj pokazao siguran i učinkovit na razini ranog kirurškog pobačaja, a mnogim ženama je prihvatljiviji nego kirurški pobačaj. U većini zemalja u kojima je mifeprostol registriran, medicinski pobačaj se obavlja u zdravstvenim ustanovama, a u sve većem broju zemalja dopušta se i kućna upotreba. U Europi je do sada izvršeno oko 1.500 000 medikamentoznih pobačaja. U nekim europskim zemljama čak se više od polovice pobačaja obavlja na ovaj ne-kirurški način.
U Hrvatskoj žene, na žalost, nemaju pravo korištenja ovog napretka znanosti u području reproduktivne medicine, jer se medikamentozni pobačaj obavlja tek od 2015. godine, i to samo u Kliničkom bolničkom centru u Rijeci ! Ne mogu ne konstatirati: Sramota za naš zdravstveni sustav (osim KBC Rijeka, naravno) !
Nemedicinske metode pobačaja
Nemedicinske metode pobačaja su one koje primjenjuju same žene da izazovu prekid vlastite neželjene trudnoće i nestručne osobe. Te su metode visoko rizične za zdravlje i život žena i često završavaju ozbiljnim neposrednim i/ ili trajnim oštećenjem zdravlja a i smrću trudnica. Za pobačaj se koriste razni otrovni napici, vješalice, pletaće igle i drugi oštri predmeti, skakanje s visine, pritisak natrbuh i td. Velik dio tih rekvizita može se vidjeti u Beču u jedinstvenom Muzeju kontracepcije i pobačaja (http://en.muvs.org/?r=1), kojeg je 2003. godine osnovao Dr. Christian Fiala, istaknuti borac za reproduktivna prava žena. Na žalost, te su metode još uvijek raširene u nerazvijenim zemljama u kojima je slaba zdravstvena zaštita žena i /ili je pobačaj zabranjen i kažnjiv. Ovi pobačaji spadaju u kategoriju nesigurnih pobačaja ( vidjeti u nastavku teksta) ili u ilegalne/kriminalne pobačaje.
Pobačaj i zdravlje žene
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), inducirani pobačaj može za život i zdravlje trudnice biti siguran ili nesiguran medicinski zahvat. (WHO. Safe abortion : Technical and policy guidance for health systems. 2.izd.,2012
http://apps.who.int/iris/bitstream/10665/75174/1/WHO_RHR_12.02_eng.pdf
Siguran pobačaj je onaj izveden legalno, prema kriterijima medicinske struke, od strane kvalificirane osobe i u uvjetima koji zadovoljavaju medicinske standarde. Ti se pobačaji vrše u skladu sa zakonom, u zdravstvenim ustanovama, od strane liječnika ili druge kvalificirane osobe ( npr.primalje, medicinske sestre…), uz odgovarajuću zdravstvenu zaštitu prije i nakon pobačaja. Oko polovice (oko 20. 000 000 godišnje u prvom desetljeću 3.milenija) svih induciranih pobačaja koji se godišnje obave u svijetu, spadaju u kategoriju sigurnih pobačaja. Oni se obavljaju mahom u razvijenim zemljama i spadaju među najsigurnije medicinske zahvate uopće.
Nesiguran pobačaj je onaj kojeg vrši 1/nestručna osoba ili trudnica sama, 2/ ili se obavlja u nehigijenskim uvjetima koji ne zadovoljavaju medicinske standarde ili 3/oboje zajedno. Ti pobačaji najčešće se vrše u zemljama u kojima je pobačaj zakonom zabranjen ili vrlo restriktivno dopušten, a vrše ga u tajnosti i u neodgovarajućim uvjetima najčešće nestručne osobe ili sama trudnica.
Nesigurnim pobačajem smatra se i onaj kojeg obavlja kvalificirana osoba (liječnik, kvalificirana primalja…), ako se obavlja u uvjetima koji ne zadovoljavaju medicinske standarde (npr. u kući trudnice, u stanu liječnika, drugdje izvan zdravstvene ustanove…) i ne jamče odgovarajuću medicinsku skrb nakon pobačaja i u slučaju komplikacija. Nesigurni pobačaji događaju se najčešće zbog zakonske zabrane pobačaja ili zbog snažne društvene stigmatizacije žene koja prekida trudnoću, prisutne još uvijek u mnogim sredinama.
Polovica (oko 20.00 000 godišnje u prvom desetljeću 3.milenija) svih induciranih pobačaja u svijetu su nesigurni pobačaji. Nesigurni pobačaji izvode se najčešće (98 %) u nerazvijenim zemljama svijeta i zemljama u razvoju, gdje predstavljaju težak javno-zdravstveniproblem. Procijenjeno je da zbog nesigurnih pobačaja umire u svijetu godišnje oko 47 000 žena i djevojaka, a oko 5 000 000 trpi razne zdravstvene posljedice. (podaci SZO za 2008. godinu)
Pobačaj-zakonska regulativa
Inducirani pobačaj je dekriminaliziran u većini zemalja razvijenog svijeta a i u mnogim zemljama u razvoju počevši s 60-tim/70- tim godinama XX stoljeća. Početkom trećeg milenija u razvijenim državama nacionalno zakonodavstvo dopušta namjerni prekid trudnoće iz slijedećih razloga: u 96 % država zbog spašavanja života trudnice,u 88 % država za očuvanje tjelesnog zdravlja žene, u 86 % zbog očuvanja mentalnog zdravlja žene, u 84 % država zbog bolesti fetusa,u 84% država zbog silovanja i incesta, u 80 % država zbog ekonomskih i socijalnih razloga i u 69% država na zahtjev trudnice kojeg ona nije dužna obrazlagati (podaci SZO za 2009.godinu, objavljeni 2012.godine). U Europi zabrana svakog izazvanog pobačaja postoji još samo u Malti. U svijetu pak 1/4 stanovništva živi danas u državama sa zabranjenim i kažnjivim pobačajem.
U Hrvatskoj je pobačaj reguliran Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine (NN 18/78, NN 88/09). Temeljen je na osnovnom ljudskom pravu da svatko slobodno odlučuje o rađanju potomstva. To je ljudsko pravo naznačeno Teheranskom proklamacijom iz 1968. godine, a dijelom međunarodnog humanitarnog prava postalo je donošenjem Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena Ujedinjenih naroda iz 1979. godine i njezinim stupanjem na snagu 1981. godine.
Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece dopušta izazvani pobačaj na zahtjev žene do navršenih 10 tjedna od začeća ( navršenih 12 tjedana od prvog dana zadnje menstruacije). U tom razdoblju pobačaj na traženje žene se ne smije izvršiti samo ako bi ugrozio život ili zdravlje trudnice. Nakon tog termina pobačaj mora odobriti komisija I ili II stupnja. Komisija može odobriti pobačaj nakon 10.tjedna od začeća (12 tjedana od ZŽM) ako bi nastavak trudnoće mogao ugroziti život žene, trajno narušiti ženino zdravlje, ako se utvrdi teška bolest ili oštećenje ploda ili ako je trudnoća rezultat kažnjivih djela silovanja, incesta, obljube maloljetnice ili nemoćne osobe. Neovisno o ovim zakonskim odredbama pobačaj se mora izvršiti u slučaju neposredne životne opasnosti za trudnicu, a mora se dovršiti ako je već započeo.
S obzirom na jačanje nastojanja za ponovno uvođenju zabrane i kriminalizacije pobačaja u Hrvatskoj, korisno je osvrnuti se malo unazad, na vrijeme kada je pobačaj u Hrvatskoj bio kazneno djelo.
Prema Srpak N. Kazneno pravo u doba NDH ( u Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 2006; (13)2: 1117-1144) i navodima u vrlo zanimljivom i informativnom tekstu Marte Maglov Ruka pomoćnica, Krivični zakon za kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1929. predviđao je zatvorske kazne za pobačaj u trajanju od 7 dana do tri godine za ženu i do pet godina za osobu koja izvrši pobačaj. Usprkos tome, dr. Mihajlo Pražić (1906-1989.) u Liječničkom vjesniku iz 1936. iznosi statistike prema kojima je iste godine u osječkoj bolnici bilo 6 puta više prekida trudnoće (najčešće dovršenja kriminalno započetih pobačaja), nego poroda, uz procjenu da na jedan bolnički, dolazi osam pobačaja izvedenih izvan bolnice ! U svom obraćanju liječnicima a potom ženama u siječnju i ožujku 1940. Stepinac lamentira o pobačaju kao samoubojstvu nacije.
U tzv. NDH (1941-1945.) kažnjavanje pobačaja postaje drakonsko. Prema tadašnjim Zakonskim odredbama o zabrani i kažnjavanju uzrokovanog pometnuća i o prekidu trudnoće (NN 49/41), pobačaj je kažnjavan strože nego čedomorstvo, a za zločin pobačaja nije postojala mogućnost ublažavanja kazne ni rehabilitacije kao za npr. čedomorstvo i druga kaznena djela protiv života i tijela
Za izvršitelje pobačaja predviđena je doživotna tamnica, a ako su izvršitelji bili liječnik ili primalja, zapriječena je smrtna kazna. Ako je za izvršenje pobačaja primljena naknada, izvršitelju je oduzimana cjelokupna imovina i usmjeravana za podupiranje materinstva. Žene koje su pobačaj izazvale same mogle su očekivati od pet do deset godina teške tamnice. Nema dostupnih podataka o primjeni tih propisa i njihovim učincima u kratkom, četverogodišnjem razdoblju postojanja tzv.NDH.
Literatura
WHO (2012). Sexual and reproductive health: facts and figures about abortion in the European
region.
Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz
1978. (NN 18/78, NN 88/09).
Srpak N. Kazneno pravo u doba NDH. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu 2006; (13)2: 1117-
1144)
Maglov Marta. Ruka pomoćnica. Zarez br.410, 05.06.2015. http://www.zarez.hr/clanci/ruka-
pomocnica
Zakonskim odredbama o zabrani i kažnjavanju uzrokovanog pometnuća i o prekidu trudnoće iz 1941.
(NN 49/41)