CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje i Inicijativa liječnika/liječnica za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini organizirali su okrugli stol „Pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece“, koji se 14. lipnja, održao u Novinarskom domu.
Uz partnerstvo s Udrugom AKTIVA i uz podršku Platforme 112, CESI i Inicijativa liječnika/liječniica održanim okruglim stolom upozorili su javnost na aktualne i direktne prijetnje koje ugrožavaju pravo žena da slobodno, odgovorno i samostalno odlučuju o rađanju djece bez pritisaka i prisile.
O važnosti prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece i posljedicama ograničavanja ovog prava govorili su brojni stručnjaci i stručnjakinje. Okrugli stol je svojim uvodnim izlaganjem „Regresija ženskih reproduktivnih prava u RH: umjesto p
oštivanja, derogiranje i opstruiranje“ otvorila dr.sc. Branka Galić, s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U svom izlaganju podsjetila je na povijest reproduktivnih prava žena u svijetu i Hrvatskoj te naglasila kako „Hrvatskoj prijeti daljnja opasnost od još većih derogiranja reproduktivnih prava žena usponom i agresivnim istupima članova anti-choice pokreta u RH“.
Uslijedila su izlaganja liječnika u sklopu kojih je doc.dr.sc. Dubravko Lepušić govorio o prisilnoj trudnoći, doc. dr.sc. Gorjana Gjurić o pravosudnoj i medicinskoj prisili nad ženama u trudnoći i porodu, dok je dr.sc. Jasenka Grujić govorila o tome kako unaprijediti spolno i reproduktivno zdravlje i prava žena.
Da žene u Hrvatskoj nemaju iskustvo teške borbe za legalizaciju prekida trudnoće na zahtjev jer je ono 1978. ozakonjeno ustvrdio je doc.dr.sc. Dubravko Lepušić, ali s upozorenjem na alarmantno trenutno stanje i ugrožavanje upravo tih prava. „Pravo je čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece. To se pravo može ograničiti samo radi zaštite zdravlja. Danas smo se vratili dva, tri ili pet koraka unazad. Danas su žene u poziciji da brane prava stečena prije 40 godina, a moguća podrška liječnika i muškaraca u tome im je neprocjenjivo značajna“, kazao je Lepušić naglašavajući potreba za osnivanjem „Povjerenstva za reproduktivna prava žena” pri Ministarstvu zdravlja u skladu s platformom zacrtanom 1994. godine UN-ovom Konferencijom o stanovništvu i razvoju iz Kaira, potom 1995. godine 4. Konferencijom o ženama iz Pekinga, koje je Hrvatska prihvatila no, tvrdi Lepušić, do sada nije u dovoljnoj mjeri implementirala.
„Pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece nije ugroženo samo zabranom ili restrikcijama prava na prekid neželjene ili neplanirane trudnoće. Ono je ugroženo različitim pravosudnim i medicinskim prisilama i u željenoj i planiranoj trudnoći koju žena ne namjerava prekinuti. Za sada se dešavaju daleko od nas, pretežno u SAD, pa kod nas prolaze ispod radara javnosti. Radi se o prisilnim zahvatima na tijelu žene, najčešće o prisilnom carskom rezu temeljem sudskog naloga, ali i drugim terapijskim ili dijagnostičkim intervencijama protiv volje žene. Dalje je tu zabrinjavajuća praksa kriminalizacije trudnica zbog rađanja mrtvorođenčeta ili zbog spontanog pobačaja, što prate višegodišnje zatvorske kazne. Određene navike ili životni stilovi trudnice također su predmet sudskog progona. Najčešće se radi o korištenju ilegalnih droga, ali i korištenju legalnih supstanci, npr. duhana i alkohola mogu postati krimen, kao i bilo koje drugo ponašanje koje netko smatra rizikom za fetus. Sve to postaje moguće i kod nas, ako oni koji zagovaraju svetost života od začeća do (prirodne) smrti uspiju ostvariti svoju glavnu namjeru: uzdići zigotu, embrij i fetus u maternici u jednakopravni status kojeg ima žena, odnosno čovjeka koji je rođen“, naglasila je u sklopu svog izlaganja koje je nazvala „U ime zigote, embrija i fetusa“, doc. dr.sc. Gorjana Gjurić.
Ključnim čimbenikom za unaprjeđenje spolnih i reproduktivnih prava žena u Republici Hrvatskoj, dr.sc. Jasenka Grujić u svojem je izlaganju identificirala nužnost dosljednog provođenja zakona u Republici Hrvatskoj i to prvenstveno Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece te implementacijom preporuka nadležnih tijela UN-a (Zaključne primjedbe CEDAW odbora UN 2015. i stručnih međunarodnih zdravstvenih udruženja FIGO, WRA, ICM, IPA i WHO).
„Restriktivno zakonodavstvo, zabrane i prisile ne dovode do smanjenja broja pobačaja. Temeljno ljudsko pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece nije moguće ostvariti bez znanstveno utemeljene edukacije, dostupnosti pouzdanih metoda kontracepcije i pobačaja u sigurnim uvjetima uz respektiranje autonomije i tjelesnog integriteta žene, uvijek pa i u porodu. Posebno je važno jamčiti odvojenost države od Crkve de iure i de facto, da žene i njihova prava ne bi bile podvrgnute religijski inspiriranim zakonima i politikama, kako se navodi i u Rezolucijama 1464 i 1860 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe“, upozorila je Grujić.
Daniela Drandić, predstavnica Udruge RODA, tematizirala je nasilje i kršenje prava rodilja u hrvatskim rodilištima. „Odluka o roditeljstvu je nešto za što se jednako moraju zanimati i muškarci i žene, ali konačnu odluku o rađanju mora donijeti žena", ustvrdila je Drandić i navela je da statistika istraživanja i kampanja “Prekinimo šutnju” i “Sloboda rađanju” tijekom kojih je udruga RODA skupljala iskustva žena tijekom poroda pokazala da jedna od tri žene koje rađaju u Hrvatskoj kaže da joj je iskustvo poroda negativno utjecalo na raspoloženje nakon rođenja djeteta. Najveći problem je, tvrdi Drandić, sustav koji ne funkcionira i ne stavlja ženu i njeno zdravlje i sigurnost u središte pozornosti kao najvažniju stvar, štogod ta žena odlučila. „Nasilje i kršenje prava rodilja u hrvatskim rodilištima otkriveno našom kampanjom odjeknulo je u svim medijima jer smo ukazale da se ženu praktički kažnjava kad odluči ostati trudna. Skupili smo preko 500 direktnih iskustava od kojih su brojna bila iznimno strašna i potresna. Najvažnije je bilo prekinuti tabu oko toga što se događa u rodilištu, a na nama je i dalje da potičemo žene da o tome govore javno i tako pozivati sustav na odgovornost. Imamo puno sjajnih zdravstvenih djelatnika, ali sustav ne funkcionira jer ne stavlja ženu i njezinu sigurnost u središte pozornosti“, naglasila je Drandić.
Karolina Wieckiewicz, pravnica i aktivistkinja za seksualna i reproduktivna prava iz Poljske podijelila je s okupljenima potresna iskustva i autentične priče žena iz Poljske, države u kojoj je pobačaj zabranjen. „Jako je bitno naglasiti da restriktivan zakon o pobačaju uzrokuje isto i ograničenje drugih seksualnih i reproduktivnih prava. Zemlje koje imaju restriktivan zakon o pobačaju isto tako ograničavaju seksualnu edukaciju, kontracepciju, tablete “za dan poslije”, prava u porodu, prenatalno testiranje i pravo žena na informaciju o svom zdravlju, trudnoći, fetusu, pravima, prava LGBT osoba“, upozorila je Wieckiewicz, iskazavši nadu da Hrvatska neće ići putem Poljske.
Okrugli stol „Pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ okupio je brojne liječnike, prvenstveno ginekologe/kinje, predstavnike/ce saborskih odbora, predstavnik/ce Povjerenstva za ravnopravnost spolova Grada Zagreba i Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata Grada Zagreba, i brojne aktiviste i aktivistice civilnih inicijativa. Okrugli stol je moderirala novinarka Helena Puljiz, a u programu su sudjelovale glumica Natalija Đorđević i pjesnikinja Sandra Anina Klarić.
Okrugli stol
„Pravo na slobodno odlučivanje o rađanju djece“ održan je u sklopu projekta „Ujedinjeni glasovi za seksualna i reproduktivna prava i zdravlje“ kojeg provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, uz financijsku podršku Inicijative otvoreno društvo za Europu u okviru Fondacije otvoreno društvo.