Zakon o liječništvu, NN 121/03, 117/08

PRIZIV SAVJESTI

Članak 20.

Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja liječnik/ca se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke. Ako je liječnik zaposlen u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu, mora o odluci izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca.¹

 Zakon o primaljstvu, NN 120/08, 145/10

Prema navedenu zakonu, Hrvatska komora primalja donijela je Etički kodeks primalja. Kodeks sadrži i utvrđuje načela i pravila ponašanja i dužnosti kojih su se, radi očuvanja dostojanstva i ugleda primaljstva, primalje uvijek dužne pridržavati pri obavljanju svoje službe.

Prema zakonu i prema Kodeksu, primalja ima sljedeći izbor:

Primalja ima pravo na priziv savjesti, ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta/-ice. O svojoj odluci mora pravodobno obavijestiti pacijenta/-icu te ju uputiti drugoj primalji. Primalja koja radi kao član zdravstvenog tima (u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ili u bolničkoj zdravstvenoj skrbi) mora u što kraćem roku izvijestiti odgovornu osobu ako postoji bilo kakav prigovor savjesti bitan za obavljanje njezine profesionalne djelatnosti. U tom slučaju ne smije prestati pružati primaljsku skrb ako bi time uzrokovala trajne posljedice za zdravlje ili ugrozila život pacijentice.²

Dodatno, parlamentarna skupština Vijeća Europe utvrdila je pravo na priziv savjesti u medicini Rezolucijom 1763 iz listopada 2010. godine. U točki 1. ove Rezolucije, između ostalog, piše kako niti jedna pravna ili fizička osoba neće biti podvrgnuta prisili, neće se držati odgovornom niti će se na bilo koji način diskriminirati ako odbije izvršiti pobačaj ili eutanaziju. Uz pobačaj i eutanaziju, pravo na priziv savjest često se koristi u postupcima potpomognutog suicida, medicinske oplodnje i sterilizacije. ³

Rezolucija 1763 (2010)

Pravo na priziv savjesti u zakonitoj zdravstvenoj zaštiti

2. Parlamentarna skupština naglašava potrebu da se potvrdi pravo na priziv savjesti kao i obvezu države da osigura da pacijentima bude moguće da pristupe zakonitoj i pravodobnoj zdravstvenoj skrbi. Skupština je zabrinuta da bi neregulirano korištenje priziva savjesti moglo neproporcionalno pogoditi žene, u prvom redu one sa nižim prihodima ili koje žive u ruralnim područjima.

3. U velikoj većini država članica Vijeća Europe, izvršavanje priziva savjesti je adekvatno regulirano. Postoji temeljit i jasan pravni okvir koji uređuje izvršavanje priziva savjesti od strane pružatelja zdravstvene zaštite, kojim se osigurava da interesi i prava pojedinaca što traže zakonite zdravstvene usluge budu poštovani, štićeni i ispunjavani.

4. Imajući u vidu obvezu država članica da osiguraju pristup zakonitoj zdravstvenoj zaštiti i da zaštite pravo na zdravlje, kao i obvezu da se osigura poštovanje prava slobode mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti pružatelja zdravstvene zaštite, Skupština poziva članice Vijeća Europe da razviju temeljite i jasne propise koji definiraju i reguliraju priziv savjesti u pogledu zdravstvenih i medicinskih usluga, i kojima se:

4.1. jamči pravo na priziv savjesti u odnosu na sudjelovanje u medicinskom postupku o kojem je riječ;

4.2. osigurava da pacijenti budu pravodobno informirani o svakom prizivu savjesti i upućeni drugom pružatelju zdravstvene zaštite;

4.3. osigurava da pacijenti prime odgovarajuću skrb, osobito u hitnim slučajevima.

Pučki pravobranitelj kaže sljedeće:

Pravo na priziv savjesti na identičan je način propisano člankom 3. stavkom 4. Zakona o sestrinstvu (NN – 121/03, 117/08 i 57/11) te člankom 26. Zakona o stomatološkoj djelatnosti (NN – 121/03, 117/08 i 120/09). Zakon o medicinskoj oplodnji (NN – 88/09, 137/09 i 124/11) u članku 38. propisuje da se zdravstveni i nezdravstveni radnici koji bi trebali provesti ili sudjelovati u provođenju postupka medicinske oplodnje imaju pravo pozvati na priziv savjesti radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja te odbiti provođenje postupka medicinske oplodnje ili sudjelovanje u tom postupku. Pravo na priziv savjesti priznato je i primaljama, no samo Etičkim kodeksom primalja, te je stoga od velike važnosti i njegovo zakonsko reguliranje.

(Preuzeto s: www.ombudsman.hr/index.php/hr/za-javnost/priopcenja/182-pravo-na-priziv-savjesti)

¹ (izvor: www.zakon.hr/z/405/Zakon-o-lije%C4%8Dni%C5%A1tvu)

² (izvor: www.komora-primalja.hr/dokumenti/poslovnicipravilnici/203-eticki-kodeks-primalja)

³ www.katolik.hr/wp-content/uploads/2013/08/APCE-Resolution-1763.pdf