Ja sam pružateljica usluge abortusa. Ja sam naravno i puno drugih stvari – žena, ginekologica-obstetričarka, majka. Međutim, moja uloga pružateljice abortusa kontinuirano oblikuje moj život i njegovu putanju jer čvrsto vjerujem kako je to najvažnija stvar koju ću ikada činiti.
Ušla sam u ovaj posao posve namjerno. Išla sam na fakultet znajući da želim postati doktorica. Išla sam na medicinu jer sam znala da želim pomoći ženama. Postala sam ginekologica-obstetričarka znajući da je pružanje abortusa sastavni dio brige o ženama koju trebaju i zaslužuju.
Također sam odgojena u kršćanskom kućanstvu u Lexingtonu, Sjevernoj Karolini. Moja obitelj je redovito išla u crkvu, molila se prije obroka te sam od djetinjstva odgajana da je moja dužnost pomagati ljudima kojima je potrebno te da svijet ostavim boljim mjestom nego što je bio kad sam se rodila. Pacijentice koje svakodnevno vidim su očito ljudi kojima je to potrebno – i medicinska briga koju im pružam mijenja im, i u puno slučajeva spašava, život.
Suosjećanje i empatija koju sam naučila iz kršćanske vjere su ključni su moj posao. Prečesto žene koje se odlučuju na abortus nailaze na stigmu i sram – vidim to svaki dan. Pacijentice moraju prolaziti pokraj prosvjednika koji vrište ”ubojice” i puno gore stvari samo kako bi došle u moju kliniku. Jedna pacijentica, majka četvero djece, nije mi mogla prestati govoriti zašto točno abortira, očito osjećajući da mi se mora opravdati nakon što je prošla pokraj prosvjednika. Neprekidno mi je govorila kako već ima veliku obitelj, kako se muči s novcem, kako su njezine trudnoće bile visokorizične i da se njezin partner slaže s njom – sve samo kako bi bila sigurna da razumijem njezin život i situaciju. Čak i svojoj liječnici koja će joj izvesti abortus osjećala se dužnom opravdavati svoju odluku, nešto što nitko ne bi trebao ikada raditi.
Nažalost, to se događa prečesto. Suosjećam sa svakom ženom koja me pita mislim li da je loša osoba zato što je zatražila medicinski ili osobno nužnu zakonitu zdravstvenu proceduru. Ali moja vjera me uči da zadržim za sebe svaku osudu i da prihvatim svih te iako možda u tom trenutku to nije spremna čuti, uvijek joj pružim utjehu i potvrdu koju treba. Dobre, moralne žene imaju abortuse svaki dan i moja je obveza kao liječnice i osobe od vjere da im pružim barem jednu protutezu osjećajima srama koje osjećaju te pogrešnim informacijama koje čuju i koje im pružaju toliko boli.
Moja vjera me uči da zadržim svaku osudu i svakom ponudim prihvaćanje.
Ovo je posebno bitno kada stigma i sram žene natjeraju u izolaciju. Ženina odluka da odabere put koji je ispravan za nju i njezinu obitelj prečesto vodi do osude i izopćenja iz zajednice, crkve, mreže za potporu. Jedna mlada žena koju sam nedavno primila u klinici bila je sama – bez obitelji, bez prijatelja. Došla je iz Mississippija, gotovo dva sata udaljeno. Rekla mi je da nema nikoga u životu tko podupire njezin izbor te da su je mnogi umjesto toga nagovarali da zadrži trudnoću.
Ova pacijentica mi je objasnila da želi završiti fakultet te se nada biti majka jednog dana, ali zna da jednostavno trenutno nije spremna. Budući da nije imala nikoga da je odveze u kliniku bila je primorana imati abortus samo pod lokalnom anestezijom. Dobro je podnijela zahvat, ali nisam mogla prestati razmišljati o njoj poslije te kako će joj biti na dugom putu kući, samoj, sa samo svojim mislima i radijom kao društvom.
Iako nije isto, biti pružatelj abortusa također nosi vlastitu stigmu te smo često suzdržani ili se bojimo pričati o svojem poslu. Veliki broj mojih kolega je bilo uznemiravano ili su primili prijetnje smrću. Neki su čak i ubijeni. Zli krug nasilja i tišine ostavlja javnost bez ikakve pozitivne slike o pružateljima abortusa i vrijednosti našeg posla, što je toliko veliki izazov da sam se često osjećala otuđena od svojih kolega u medicini zbog njihovog straha da će ih se povezati sa zahvatom previše ”nelagodnim” da bi javnost o njemu razmišljala ili pričala. Tokom moje obuke, jedan od mojih mentora, kojeg sam duboko poštovala, me neljubazno pitao zašto trošim vrijeme pružajući abortuse kad bih mogla raditi neki važniji posao.
Zli krug nasilja i tišine ostavlja javnost bez ikakve pozitivne slike o pružateljima abortusa i vrijednosti našeg posla.
Sada se također osjećam nelagodno u mojoj vjerskoj zajednici – stupu potpore u mom životu – zbog nedostatka prihvaćanja mojeg rada te sam se udaljila od nečega što mi je nekoć bio snažni sistem podrške.
Zatim su tu napadi zakonodavstva na žene i pružatelje abortusa – napadi kojima je očito jedini cilj učiniti ovaj posao još težim. Ja sam subjekt rastućeg kontroliranja moje medicinske prakse sa državnom legislativom koja se hvata za ovi stigmu. Zakonodavci, bez obzira na to što nemaju nikakvog medicinskog znanja ili iskustva, stvaraju zakone koji se miješaju u zdravstvenu brigu koja ju pružam jer im se ne sviđa posao koji radim.
Primjerice, U Tennessiju, gdje trenutno radim, potrebno je da imam privilegiju zaprimanja osobe u lokalnu bolnicu te da radim u ambulantnom kirurškom centru, bez obzira na to što abortus ima zavidnu statistiku od 99% sigurnosti te manje od 1% mogućnosti ozbiljnih komplikacija. (Zapravo, žene će se prije susresti s komplikacijama dok vade umnjake, nego dok imaju abortus, prema istraživanju provedenom 2015.) Od mene se traži da svojim pacijenticama kažem državno regulirane informacije koje su varljive i namjerno sročene tako da obeshrabre žene od toga da donesu informiranu odluku o abortusu. Moje pacijentice su prisiljene dvaput osobno doći i zdravstveni centar, s najmanje 48 sati razmaka između dva posjeta, kako bi primile medicinsku skrb koju žele. Ovi zakoni ne čine ništa kako bi moje pacijentice bile sigurne te su istraživanja pokazala da mnogi od ovih zakona u biti štete ženama kojima bi navodno namijenjeni pomoći.
Nedavna odluka Vrhovnog suda na zakone saveznih država o abortusu, kojom su se odbile regulative koje bi znatno ograničile pristup ”sigurnim i legalnim procedurama”, mi pruža nadu da će se stvari popraviti – za pružatelje abortusa, ali još i važnije – za žene za koje se skrbimo. Sud, oslanjajući se na znanstvene dokaze i svjedočanstva medicinskih stručnjaka, postavio je ključni presedan koji će pomoći ženama i pružateljima abortusa u saveznim država diljem zemlje gdje se donose zakoni slični onom užasnom u Teksasu.
Dok slavim ishod ovog sudskog slučaja, ostajem duboko zabrinuta za stigmu i prepreke s kojima se moje pacijentice suočavaju. Ja sam izabrala biti pružateljica abortusa, dok nitko ne bira suočiti se s odlukom da ima abortus. Mnoge moje pacijentice također imaju snažnu vjeru te se nadam da će pronaći istu količinu utjehe, prihvaćanja i razumijevanja u svojim životima koju imam i ja. A što se tiče mene, ja ću nastaviti činiti što mogu kako bi se to dogodilo.
Izvor: Rafinery29.uk.