Ova web – stranica je osmišljena kao centralno mjesto za informiranje o pravu na izbor u kontekstu reproduktivnih i seksualnih prava. U svjetlu neokonzervativnih nastojanja da se i natruhe slobodnog društva zatru u samom startu, odlučile smo izraditi web-stranicu koja bi prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na abortus olakšala cijeli proces. Ne promoviramo abortus, već prakticiranje prava na izbor.
Smatramo da se pitanje izbora ne može opravdavati “slobodom religijskog uvjerenja” i da prava na slobodne i autonomne odluke o vlastitom tijelu, kao i reproduktivnom životu trebaju biti donesene individualno, bez obzira na pitanje dominantne religije i njezinih postulata.
Radi važnosti stvaranja oaze za informiranje o pravima navest ćemo nekoliko temeljnih događaja koji su “uzdrmali” javnu sferu, a tiču se dokidanje prava na izbor, prenosimo dio istraživanja CESI i Zagreb Pride-a “Siva zona” – pitanje abortusa u Republici Hrvatskoj:
„Otvaranje tabu pitanja“, odnosno, usmjeravanje javne pažnje na pitanja zakonski reguliranog pobačaja intenzivira se 2014. godine, kada u siječnju Obiteljska stranka organizira okrugli stol na temu „Abortus – pravo ili zločin protiv čovječnosti?“, dok sljedeći mjesec Hrvatska radiotelevizija prikazuje dokumentarni film o pitanju abortusa pod nazivom „Bijela kuga“. Zatim, u ožujku i travnju Centar za nerođeni život Betlehem provodi molitvenu akciju „40 dana za život“ (prvotno pokrenutu 2004. u SAD-u) s ciljem „prestanka pobačaja“ u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice u Zagrebu, dok Petra Tišljarić, jedna od koordinatorica, komentira: „Mi smo molitvena inicijativa i naš angažman tu staje. Ako ovime nekoga potaknemo na daljnju akciju, na pokretanje referenduma – dapače“ (Trbušić, 2014).
Naposljetku, u svibnju Centar za obnovu kulture i Vigilare organiziraju predavanje Lile Rose, ekstremne „anti-choice“ aktivistkinje iz SAD-a, koja sama izjavljuje da je u RH došla da „pridonese stvaranju jačeg pro-life pokreta“ te da su potrebne „promjene u zakonodavstvu i ograničavanje abortusa“ (Fabrio, 2014). Njene izjave o legitimnom medicinskom pobačaju nastoje manipulirati i zastrašivati koristeći diskurse „kršenja ljudskih prava djece“, „nasljeđa komunizma“ te „žena koje plaču, povraćaju i krvare zbog traume abortusa“ (Fabrio, 2014). Tehnika zastrašivanja osnova je i javnih akcija „protiv ubijanja nerođene djece“ koje je u prvoj polovici lipnja u Splitu provela Hrvatska udruga Benedikt, gdje su građankama i građanima dijeljeni letci i materijali s eksplicitnim fotografijama (Marinić, 2014). Stratešku organiziranost ovih inicijativa potvrđuju završne riječi Bartulice i Batarela prilikom zatvaranja „festivala progresivne kulture“, kada izjavljuju „kako je 2014. godina borbe za život i početak rasprave o pravu na život“ (Narod.hr, 2014).”
Aktualna je anti-choice međunarodna ekumenska molitvena inicijativa za nerođeni život “40 dana za život”. Skupine vjernika bdiju ispred bolnica u Splitu, Sisku, Osijeku, Vinkovcima i Zagrebu i mole za “nerođene”. Prema vlč. Velimiru Martinoviću, cilj je: Želimo baš tu neposredno, gdje se dešavaju ti pobačaji, moliti da Gospodin i Duh Sveti uđu u ove prostore i da se ne dešavaju pobačaji. Na upis novinarke nije li to uznemiravanje pacijenata i pacijentica, on odgovara: To nije uznemiravanje pacijenata jer smo za to dobili dozvolu. (izvor: Novi list, 1. listopad 2014. godine). Sapienti sat.
Uz konstantno prisutne ideje konzervativnih medija i anti-choice skupina o ispravnosti zabrane pobačaja, kroz priziv savjesti se ograničava pravo žene na ostvarivanje slobodne volje u odnosu na svoje tijelo. Hrvatski zavod za javno zdravstvo ne vodi statistiku o tome koliko se liječnika/ca u bolnicama pozvalo na priziv savjesti i odbija raditi pobačaje. Kako se evidencija vodi jedino na razini bolničke ustanove, a ravnatelji/ce ne ispunjavaju obvezu osiguravanja tima koji je spreman izvršiti pobačaj na zahtjev, događa se situacija da žene sa područja koje obuhvaća OB Hrvatski ponos – Knin, OB Našice, OB Nova Gradiška, OB Požega, KBC Split, OB Vinkovci, OB Zabok, KBC Zagreb, KB Sveti Duh nisu u mogućnosti ostvariti svoje pravo na izbor jer – u tim se ustanovama svi liječnici/e pozivaju na priziv savjesti i/ili je unutar ustanove dogovoreno da pobačaje ne rade.
“Nepoštenaj neposlušnost” ili priziv savjesti je legitiman način ograničavanja temeljnih sloboda na izbor, koje u kontekstu socijalne nejednakosti dolazi do rodne diskriminacije, kada žene iz nižih slojeva društva nisu u mogućnosti ostvariti svoje pravo i na taj način utjecati na tijek vlastitog života. Priziv savjesti kao instrument ograničavanja seksualnih i reproduktivnih prava se javlja, unazad dvije godine i u dva slučaja van konteksta izvršavanja pobačaja: prva se odnosila na slučaj ljekarne koja je odbila izdavanje kontracepcijskog sredstva propisanog liječničkim receptom. Drugi slučaj se je dogodio u KBC Split, kada je liječnica odbila propisati djevojci “tabletu za dan poslije”.
Uz činjenicu da radi opstruiranja zdravog razuma neokonzervativnih grupa u Hrvatskoj ne postoji sustavno obrazovanje o seksualnosti i reproduktivnim pravima, te mahnito korištenje prava na priziv savjesti, neupitna je važnost postojanja makar jedne web stranice na kojoj se može informirati o pravima te vrste. I to je jedan od načina za prakticiranje demokracije, nije li?