Znanost u funkciji religijskih naučavanja, na primjeru 1. nacionalnog hoda za život
Nakon skoro četrdeset godina ginekološkog iskustva-prakse tvrdim da je mogućnost da rađa ženina sreća i prokletstvo. Slavimo Majku – darovateljicu života. No slavimo li Nju doista iskreno misleći na njenu osobnost, njezine ljudske potencijale, njena nadanja i njene želje?
Mizoginija, često tako perfidno prikrivena (majka ali djevica), potka je većine religijskih učenja. Ni filozofi se nisu othrvali mržnji i neprijateljskom nemiru zbog postojanja žene kaže de Beauvoir i navodi Hegela: “Muškarac je tako zbog te diferencijacije aktivni princip, dok je žena pasivan princip jer u svojoj cijelosti ostaje nerazvijenom”(2).
Uprkos svemu i svima bečki liječnik na divanu otkriva nesvjesno a zaključuje i da svaka religija proizlazi iz “opsesivne neuroze”;…On (Freud) vidi mogućnost religijskog stava u 
infantilnoj situaciji, njenu relativnu nužnost u čovjekovoj nemoći i bespomoćnosti s obzirom na prirodu. (3)
Mržnju prema ženama kroz mržnju prema svijetu i svemu što ga čini zanimljivim, životu, ljubavi, želji, užitku, uzbudjenjima, tijelu, putenosti, radovanju, slobodi, nezavisnosti, samosvojnosti današnji filozofi nalaze u samim temeljima kršćanstva, u neurozama prvih propovjednika. Navoditeljice na zlo, zavodnice, grešnice, uzrok zla na svijetu mogu se nadati spasenju samo u materinstvu. (4). Mimo materinstva, po Crkvi, izgleda da žena ne postoji, barem ne kao ravnopravna partnerica, ona je samo inkubator. Grijeh što je željela spoznati, prema judeo-kršćanskoj priči plaćaju, dakle, Eva i njene kćeri. Ne samo uz bolne trudove, već i zbog te jedine uloge, da rađa, iako bi možda željela još koju ulogu u drami zvanoj život. Spolni užitak mimo prokreacije? Čista blasfemija. Kontracepcija? Ne dolazi u obzir, ne množite se poput zečeva, izjavio je papa (5) i krenuo dalje ne obazirući se na očite činjenice da je bez kontracepcije i dostupnosti pobačaja u sigurnim uvjetima ženski život i zdravlje opasno ugroženo.(6)
Tvrdnje kakve iznosi primjerice građanska udruga “U ime obitelji” da život ljudskog bića počinje začećem tj. spajanjem muške i ženske spolne stanice s jedinstvenim brojem kromosoma i specifičnim obilježjima jedinke (spol, visina, boja očiju i kose itd.) simplifikacija je i slatkorječiva manipulacija činjenicama u funkciji vjerskih načela. U članku 2319. Katekizma Katoličke crkve, 1983. se naime kaže: “Svaki ljudski život, od časa začeća sve do smrti, svetinja je zato što ljudsku osobu sveti i živi Bog hoće radi nje same na svoju sliku i priliku”.
Spajanje ženske i muške spolne stanice još ne znači da je nastalo biće s jedinstvenim brojem kromosoma. Ulazak spermija u jajnu stanicu tek potiče drugu mejotičku diobu pa tek nakon spajanja membrana gameta tijekom iduća 3 sata slijedi dovršetak II mejotičke diobe a u ooplazmi istaje ženski pronukleus s haploidnim brojem kromosoma nakon što je izbačeno drugo polarno tijelo.(7). No ako proces i krene dalje i završi singamijom – spajanjem kromosoma, vjerojatnost da se razvije u plod i da se plod rodi nije velika.
Uostalom, na svakih 100 oplođenih jajnih stanica rodi se najviše 20-25 djece. Većina se trudnoća gubi spontanim pobačajem, najčešće u fazi predimplantacijskog embrija i ranoj fazi implantacije. Spontano se pobaci oko 19% pretklinički implantiranih i barem 12% kliničkih trudnoća ( onih koje možemo dokazati npr. ultrazvukom).(8) Kakav je to okrutan eksperiment svetog i živog Boga.
Prisila da rodi, željela to ona ili ne i uzdizanje ploda na razinu božanstva dodjeljuje ženi ulogu inkubatora.
Nevjerojatno okrutni primjeri i tendencije uz kockanje sa zdravljem i životom žena sve su češći. Primjerice, vodeći uzrok smrti trudnica u prvom trimestru je vanmaternična trudnoća. Uprkos standardiziranim postupcima koji spašavaju život i zdravlje žene, neki katolički teolozi ne prihvaćaju bilo kakve postupke dok god je plod u jajovodu ( ili drugdje) vitalan!(9)
Što se tiče jedinstvenog broja kromosoma sva živa bića koja se razmnožavaju spolno imaju jedinstveni broj kromosoma nakon što se roditeljske gamete spoje, ne samo homo sapiens. Svima nam je zajedničko nasljeđivanje roditeljskih gena koji su ih naslijedili od svojih roditelja. Gamete vežu generacije, život je kontinuum. O njegovu početku ne postoji konsenzus među raznim znanstvenim disciplinama pa niti kada se razmatra proces razvoja ljudske jedinke i njene osobnosti.
Inkubator. Predimplantacijsko razdoblje. Implantacija.
Nakon što se pronukleusne membrane stope, kromosomi zauzimaju ekvatorijalni položaj i uslijedi njihovo spajanje – singamija i zatim mitotička dioba. Dvostanični zametak ne bi mogao preživjeti bez jajovodne tekućine, supstrata nužnog za rani razvoj oplođene jajne stanice. Doista vrhunski inkubator, taj ženin jajovod!
Zametak ulazi u materničnu šupljinu približno 100-120 h nakon oplodnje, u stadiju morule ili rane blastociste plutajući u sluzavom sadržaju unutrašnjosti maternice 2-3 dana. Potom se zametak izliježe odbacujući pelucidnu zonu omogućujući kontakt zametka sa sluznicom maternice. Započinje implantacija.
Implantaciju karakteriziraju tri faze: apozicija, adhezija i invazija. Kontakt ranog embrija (blastociste) s deciduom (sluznicom pripremljenom hormonima) potiču resice-mikrovili koje se stvaraju na stanicama sluznice. Implantacija se dogodi u blizini neke od kapilara ženine maternične sluznice. Zametak (sada trofoblast) penetrira u sluznicu maternice (endometrij). Počinje trudnoća. (10)
Doista vrhunski inkubator, ta ženina maternica i njena sluznica!
Inkubator. Razvoj posteljice
Posteljica se razvija iz stanica trofoblasta (dakle ploda) tijekom rane trudnoće (prva tri mjeseca), a potpuno razvijena posteljica hemokorionski je organ. Trofoblast tj. stanice placentnih resica u izravnom su kontaktu s krvlju trudne žene. Proces razvoja posteljice uključuje: stvaranje i implantaciju ranog embrija, diferencijaciju trofoblasta, razvojkorionskih resica, invaziju (prodiranje) trofoblasta u krvne žile maternične sluznice i vaskulogenezu i angiogenezu posteljice.
Visoka razina progesterona u krvi trudne žene omogućuje decidualnu reakciju tj. promjenu stanica strome i krvnih žila maternične sluznice oko implantirane blastociste u decidualne stanice. Primarna je funkcija decidualne reakcije osigurati prehranu i lokalnu imunosnu zaštitu za blastocistu. Decidualne stanice imaju i endokrinu funkciju, u decidui se eksprimiraju koštani morfogenetski proteini i čimbenici rasta.
Početkom razvoja zametka njegova je prehrana histiotrofična tj. stanice trofoblasta fagocitiraju sekret materničnih žlijezda. U vrijeme implantacije zametak razgradjuje površinsku mrežu krvnih kapilara sluznice maternice, a krv trudnice ispuni nastale šupljine. Za razvoj hemokorionske posteljice nužni su normalni uvjeti i dovoljna opskrba krvlju trudne žene. U 6. tjednu razvoja embrija spiralne arterije maternice nisu povezane s interviloznim prostorom. Maternične žlijezde izvor su sekreta u interviloznim prostorima, a u 8. tjednu uspostavlja se djelomična veza interviloznog prostora i spiralnih arterija maternice a unutrašnjost krajnjeg dijela svake ženine spiralne arterije ispunjava nakupina stanica citotrofoblasta (stanica embrija). Endovaskularnom invazijom stanica citotrofoblasta spiralne arterije maternice uskog lumena i velikog otpora protoku krvi, postaju uteroplacentne krvne žile decidue, sluznice maternice i unutrašnje trećine mišića maternice. Ove žile širokog lumena pružaju mali otpor protoku krvi pa posteljicu mogu opskrbiti velikom količinom oksigenirane krvi trudne žene.(11)
Kakav suradljivi inkubator – ta ženina maternica!
Inkubator. Funkcije posteljice
Komplicirana izmjena tvari i plinova izmedju trudničine krvi u interviloznom prostoru i fetalne krvi u interviloznom prostoru najvažnija je funkcija posteljice. Kroz placentnu membranu prolaze iz krvi trudnice u fetalnu krv hranjive tvari (glukoza, aminokiseline, lipidi, slobodne masne kiseline, vitamini, voda, elektroliti, kisik i protutijela trudnice. Ova protutijela mogu osigurati novorodjenčetu pasivnu imunost (difterija, ospice). Iz fetalne u krv trudnice prelaze produkti metabolizma (urea, mokraćna kiselina, bilirubin) i ugljikov dioksid.
Posteljica sintetizira glikogen, kolesterol i masne kiseline. Posteljica sintetizira mnogobrojne hormone, ona je i hematopoetički organ.
Sjajan organ, nije isključivo organ ploda ni potpuno organ trudne žene. Dokaz da je plod doista dio tijela trudne žene u najdoslovnijem smislu. Nema zamjenu, ne može se transplantirati. Životinjama je odlična hrana nakon poroda, homo sapiens koristi je u proizvodnji kozmetike.
“Dodavanje kisika i hranjivih tvari izvana”
Govoriti o fetalnoj medicini a ne reći da bez žene nema fetusa, ne obazirati se na nju, mizogini je pristup. Zanemariti nezamjenjivu i sjajnu ulogu koju žena ima u trudnoći znači ništa ne znati o jedinstvenoj fiziologiji reprodukcije u svih organizama koji se razmnožavaju spolno, pa i u ženke “homo sapiensa”. Nazvati trudnicu nečim “izvana” kako to skandalozno čini udruga “U ime obitelji” i zapravo je uopće ne spomenuti, nijekanje je njenog prava na život, na zdravlje i dostojanstvo i na njenu autonomiju, nijekanje je zapravo njenog postojanja mimo uloge inkubatora. Možda bi bila manje to “izvana” kada bismo svim trudnicama učinili himenorafiju (kiruršku rekonstrukciju himena) pa da rađa kao djevica?
Da, cirkulaciju u tkivu ploda možemo zahvaljujući tehnologiji uočiti vrlo rano u trudnoći, pa što? Možemo uočiti i pokrete ploda, pa što? Nastojimo poboljšati ishod trudnoće i da, brinemo za zdravlje ploda, no to možemo činiti samo pregledavajući, liječeći i poštujući NJU – ŽENU, ženku homo sapiensa, Afroditu ali i Atenu, radnicu i pjesnikinju, ljubavnicu, a možda i majku, ako to Ona želi biti.
Dr.sc. Jasenka Grujić, specijalistica ginekologije i opstetricije
Izvori (literatura):
1. http://uimeobitelji.net/prvi-nacionalni- hod-za- zivot-zagreb- subota-21- 5-21016/
2. De Beauvoir S. Biologijski podaci. prvi dio: Sudbina, U: De Beauvoir S. Drugi spol,
Zagreb, Naklada Ljevak, 2016., 29-56.
3. Fromm E. Socijalno-psihološka funkcija religije, U: Dogma o Kristu, Zagreb:
Naprijed, 1986., 16-24.
4. Onfray M. Osveta nedonoščeta. U: Onfray M. Ateološki traktat-fizika metafizike, Cres:
Poduzetništvo Jakić, 2009.
5. www.jutarnji.hr./papa– -dobri- katolici-ne- bi-trebali- biti…-/12777301/, pregled
8.5.2016.
6. Facts on Induced Abortion Worldwide. www.guttmacher.org/pub/fb-IAW, pregled
8.5.2016.
7. Sadler T W. Gametogeneza: razvoj muškihbi ženskih spolnih stanica. U: Langmanova
medicinska embriologija, Školska knjiga, Zagreb, 2008., 13-30.
8. Škrablin S. Spontani i habitualni pobačaj. U: Fetalna medicina i opstetricija, Đelmiš J,
Orešković ur., Medicinska naklada, Zagreb, 2014.
9. Health Care Refusals: Undermining Quality Care For Women. Ectopic pregnancy.
www.healthlaw.org.
10. Speroff L, Glass RH, Kase N. Sperm and egg transport, fertilization and implantation.
U: Speroff L, Glass RH, Kase N ur. Clinical Gynecologic Endocrinology and Infertility.
5. izd. Baltimore: Williams&Wilkins, 1994;231-250.
11. Cunningham FG, Leveno KJ et al. Implantation and Placental Development. U:
Williams Obstetrics, Cunningham FG, Leveno KJ, Bloom SL et al. ed. (24th edition), Mc
Graw Hill Education, New York, 2014.Grbeša Đ. Razvoj posteljice.