Čileanska vlada je u kolovozu učinila pozitivan iskorak na dugom putu prema punom ostvarenju reproduktivnih prava. Donesen je zakon u kojem su predstavljene tri okolnosti koje dozvoljavaju prekid trudnoće: ukoliko je život trudne žene ugrožen, ukoliko je trudnoća posljedica silovanja, te ukoliko se procjenjuje da fetus neće preživjeti. Prije donošenja zakona, pobačaj je u Čileu bio zabranjen pod svim okolnostima, kao što je to slučaj u nekoliko drugih zemalja Latinske Amerike i diljem svijeta. Iako je novi zakon u Čileu svojevrsna pobjeda, te pokazatelj rastućeg globalnog trenda liberalizacije Zakona o pobačaju tijekom zadnjih nekoliko desetljeća, ženska reproduktivna prava nastavljaju se suočavati s ozbiljnim rastućim prijetnjama diljem zemalja svijeta.
U nastavku slijedi kratak pregled zemalja diljem svijeta u kojima je pristup pobačaju opasan za žene. U primjerima gdje pobačaj nije kriminaliziran ipak postoji niz ograničenja koja mogu ugroziti siguran pristup pobačaju za žene i djevojke. U mnogim drugim zemljama, primjerice u Sjedinjenim Američkim Državama, grupe konzervativaca zalažu se za još veće proširenje tih ograničenja.
Primjerice, prijedlog zakona vladajuće stranke Zakon i pravda u Poljskoj prošle je godine umalo uzrokovao potpunu zabranu pobačaja, koja bi omogućila zatvorsko kažnjavanje žena koje bi zatražile zahvat i doktora i doktorica koji/e bi im to omogućili/e. Desetak tisuća žena preuzelo je ulice u višednevnim prosvjedima, što je prisililo Vladu da povuče prijedlog zakona. Iako se od prijedloga zasad odustalo, poljska vlada nastavlja vršiti pritisak prema još restriktivnijim zakonima.
Filipini su jedna od rijetkih država u svijetu u kojima je pobačaj kriminaliziran bez iznimaka u svim okolnostima, što naravno ne znači da se žene ne podvrgavaju zahvatima. Umjesto toga, obraćaju se pružateljima usluga koji nisu obučeni i opremljeni, a zahvati se često obavljaju u nehigijenskim uvjetima. Posljedica toga su komplikacije koje se javljaju kod dvije od tri žene u zemlji.
Irska dopušta pobačaj u slučajevima “stvarnog i ozbiljnog rizika” za život trudne žene. U svim drugim okolnostima pobačaj je kriminaliziran i pripisuje kaznu od 14 godina za žene koje mu se podvrgnu. Iz tog razloga, tisuće žena svake godine putuje u Ujedinjeno Kraljevstvo kako bi imale slobodan pristup pobačaju. U lipnju je Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda po drugi puta izglasao da irski Zakoni o pobačaju podvrgavaju žene okrutnim, nehumanim i degradirajućim uvjetima uslijed ograničavanja njihovog prava da pobace fetus s fatalnim nepravilnostima.
El Salvador ima jedan od najrestriktivnijih Zakona o pobačaju. Do 1998. godine, pobačaj je bio dozvoljen u slučajevima u kojima je trudnoća predstavljala rizik za život žene, u slučajevima spolnog odnosa s maloljetnikom/com ili silovanja, te u slučajevima ozibljnih deformacija fetusa. Međutim, novi kazneni postupci uvedeni 1998. utjecali su na kasniju potpunu zabranu pobačaja. U siječnju 1999. godine u Ustav su uneseni ispravci o definiciji života koji su utvrdili položaj Zakona, a kojima je odlučeno kako život počinje u trenutku začeća. Odonda su podignute tužbe protiv 150 žena i djevojčica, od kojih su neke imale samo 12 godina.
I dok prethodno spomenute zemlje, kao i mnoge druge, kriminaliziraju pobačaj na različitim razinama, mnoge druge države su unaprijedile svoje Zakone o pobačaju. Unatoč mnogim preostalim borbama, globalni trendovi kreću se u tom smjeru liberalizacije.
Međunarodna konferencija o stanovništvu i razvoju je 1994. godine potvrdila pravo na reproduktivno zdravlje kao jedno od općih ljudskih prava. Time se smjer rasprave promijenio, što je prisililo mnoge vlade da preispitaju i nanovo prilagode svoje zakone i politike. No, implementacija ovih zakona često je nestabilna i nestalna. Kako bi se unaprijedile politike reproduktivnog zdravlja, te kako bi se osigurala provedba postojećih progresivnih zakona, IWHC surađuje s partnerima u 10 zemalja Afrike, Azije, Istočne Europe, Latinske Amerike i Bliskog Istoka. Zajedno se usmjeravaju prema promoviranju spolnog i reproduktivnog zdravstva i prava, te se bore protiv ograničavajućih zakona. Navedene temeljne organizacije upućuju kritike prema vladajućima, koje smatraju odgovornima prema obavezama koje obuhvaćaju osiguravanje prava svih žena i djevojaka diljem svijeta da same odlučuju o svojim tijelima i ostvare svoja ljudska prava.
Saznajte više o zakonima u pojedinim zemljama ovdje.
Poveznica za članak u originalu: link.